Savjeti za izravnu primjenu direktiva EU-a o javnoj nabavi (1)

Vezano uz razdiobu predmeta nabave na grupe, direktiva donosi određene izmjene koje naručitelji mogu vrlo jednostavno primijeniti pri izradi poziva na nadmetanje i dokumentacija za nadmetanje.

Članak 46. Direktive 2014/24/EU u st. 1. definira sljedeće:

"1. Javni naručitelji mogu odlučiti dodijeliti ugovor u obliku odvojenih grupa te mogu odrediti veličinu i predmet takvih grupa.

Javni naručitelji, osim u odnosu na ugovore čija je razdioba obvezna u skladu sa stavkom 4. ovog članka, dostavljaju napomenu o glavnim razlozima za odluku da se ne izvrši razdioba u grupe, što se uključuje u dokumentaciju o nabavi ili pojedinačno izvješće iz članka 84."

Dakle, iz prve rečenice može se zaključiti da naručitelji kao i do sada imaju potpunu slobodu podjele predmeta nabave na grupe jer je navedeno „javni naručitelji mogu“. Međutim, drugi stavak govori da naručitelj, ako predmet nabave ne podijeli na grupe, mora obrazložiti razloge zašto to nije učinio. Iz toga proizlazi da je podjela predmeta nabave na grupe svojevrsno pravilo, a da je jedinstveni predmet nabave iznimka koja mora biti upotpunjena adekvatnim obrazloženjem. Time je uvedeno svojevrsno „podijeli ili obrazloži pravilo“.

Stoga naručitelji moraju primijeniti jedno od navedenih opcija:

  • podijeliti predmet nabave u dvije ili više grupa, ili
  • odrediti jedinstveni predmet nabave, ali pri tom obavezno navesti i obrazloženje zašto ga nije podijelio na grupe.

Neki primjeri obrazloženja koji mogu pomoću naručiteljima navedeni su i u samoj direktivi u Uvodnoj odredbi 78:

"Javni naručitelji trebali bi sami odrediti veličinu i predmet grupa, a također bi trebali, u skladu s relevantnim pravilima o izračunavanju prosječne vrijednosti nabave, biti u mogućosti dodijeliti određene grupe bez primjene postupaka iz ove Direktive. Javni naručitelj trebao bi biti dužan razmotriti je li razdioba ugovora u grupe prikladna te imati slobodu o tome autonomno odlučiti na temelju bilo kojeg razloga koji smatra relevantnim, bez potrebe podlijeganja upravnom ili sudskom nadzoru. Ako javni naručitelj odluči da nije prikladno razdijeliti ugovor u zasebne grupe, pojedino izvješće ili dokumentacija o nabavi trebali bi sadržavati glavne razloge za takvu odluku javnog naručitelja. Takvi razlozi mogu, primjerice, biti posljedica mišljenja javnog naručitelja da bi takva razdioba mogla ograničiti nadmetanje, mišljenja da bi zbog te razdiobe izvršenje ugovora postalo suviše tehnički složeno ili skupo ili mišljenja da bi potreba za koordinacijom različitih ugovaratelja za svaku grupu ozbiljno narušila pravilno izvršenje ugovora."

Vezano uz ostale stavke čl. 46. Direktive, u njima su vidljivi i primjeri odredbi koje su opcionalne za naručitelje, ali i odredbi koje su opcionalne za države članice. Stavkom 4. omogućeno je državama članicama da uvedu obaveznu podjelu po grupama, ali o tome ćemo moći raspravljati tek nakon što vidimo nacrt novog Zakona o javnoj nabavi.

Isto primjerice ne vrijedi i za sektorske naručitelje koji postupaju prema Direktivi 2014/25/EU u kojoj je pitanje razdiobe predmeta nabave na grupe definirano u čl. 65. Naime, u toj odredbi nije navedena obveza za sektorske naručitelje da obrazlože glavne razloge za svoju odluku da ne podijele predmet nabave na grupe.