Kako izravno primijeniti direktive EU-a o javnoj nabavi?

U rubrici Vijesti objavili smo informaciju da je Ministarstvo gospodarstva objavilo mišljenje o izravnom učinku novih direktiva na postupke javne nabave velike vrijednosti. Mišljenje možete pronaći OVDJE.

Ova situacija, uzrokovana činjenicom da Hrvatska nije na vrijeme prenijela nove direktive u nacionalno zakonodavstvo, stavlja pred naručitelje velike izazove u pripremi i provedbi postupaka velike vrijednosti u razdoblju do stupanja novog Zakona o javnoj nabavi. Po našem mišljenju, prosječan naručitelj koji se na dnevnoj razini bavi pripremom i provedbom brojnih postupaka javne nabave ne bi se, u normalnoj situaciji, uopće trebao zamarati tumačenjem direktiva (naravno, pojedinačni interes u tom dijelu je i više nego dobrodošao!). To je zadatak države koja mora osigurati ispravan prijenos direktiva u nacionalno zakonodavstvo, a koje su onda naručitelji dužni primjenjivati u pojedinačnim postupcima. Međutim, trenutno imamo izvanrednu situaciju uzrokovanu kašnjenjem Hrvatske u prijenosu direktiva i naručitelji će se morati snaći u njoj. Činjenica je da transpoziciju novih direktiva još uvijek nije provela većina država članica EU-a, ali to saznanje teško da daje ikakvu utjehu i pomoć hrvatskim naručiteljima.  

Stoga ćemo na ovim stranicama nastojati sukcesivno objavljivati savjete vezane uz izravnu primjenu direktiva, a s ciljem pomoći naručiteljima u pripremi i provedbi postupaka velike vrijednosti. Ako imate neka specifična pitanja vezana uz navedenu problematiku, slobodno nam se obratite za dodatne usluge. Važno je istaći da su savjeti koje ćemo objavljivati naše viđenje izravne primjene određenih članaka direktiva, stoga nadležna tijela mogu imati i drugačiji stav. Dodatno, pretpostavka je da će novi Zakon o javnoj nabavi, kad konačno bude donesen i stupi na snagu, na specifičan način definirati određene praktične aspekte, stoga će naručitelji morati praksu prilagoditi tim rješenjima.

Osnovni koraci u izravnoj primjeni direktiva

Prvo pitanje s kojim se naručitelj može susresti vezano za direktive je „a gdje ih ja uopće mogu pronaći?“. Direktive su objavljene u Službenom listu Europske unije i možete ih pronaći na sljedećim poveznicama:

Prva stvar koju je potrebno uzeti u obzir da se direktive primjenjuju na vrijednosti nabave jednake ili veće od EU pragova. Stoga se i pitanje izravne primjene odredbi direktiva odnosi isključivo na nabave velike vrijednosti, dok za nabave male vrijednosti naručitelji nastavljaju primjenjivati važeći Zakon o javnoj nabavi kao i do sada.

U svom mišljenju Ministarstvo gospodarstva navodi sljedeće:

"Slijedom svega navedenog, Ministarstvo gospodarstva je mišljenja da bi naručitelji u smislu Zakona o javnoj nabavi u postupcima javne nabave velike vrijednosti započetim od 18. travnja 2016. uz odredbe Zakona o javnoj nabavi morali uzeti u obzir i odredbe Direktive 2014/24/EU i Direktive 2014/25/EU koje su bezuvjetne i dovoljno određene."

Problem s kojim će se naručitelji susresti je sljedeći – kako utvrditi odredbe direktiva koje su bezuvjetne i dovoljno određene?

Jednostavan savjet koji vam možemo dati je da prvenstveno obratite pažnju na sve odredbe direktive u kojima je, u raznim jezičnim oblicima, navedeno da „naručitelj nešto mora“. Navedeno obuhvaća i odredbe koje su, primjerice, oblikovane na način kao što je odredba čl. 57. st. 1. Direktive 2014/24/EU:

"Javni naručitelji isključuju gospodarskog subjekta iz sudjelovanja u postupku nabave ako utvrde, provjerom u skladu s člankom od 58., 59. i 61., ili na drugi način doznaju da je gospodarski subjekt bio osuđen pravomoćnom presudom iz nekog od sljedećih razloga…"

Dakle, ovdje je razvidno da naručitelj mora isključiti gospodarskog subjekta koji se nalazi u jednoj od navedenih situacija. Stoga po pitanju izravne primjene naručitelji moraju obratiti pažnju prvenstveno na takve oblike odredbi direktiva.

Za razliku od njih, direktive sadrže brojne odredbe u kojima je navedeno da „naručitelj nešto može“. Dakle, ove odredbe Direktive naručitelji ne moraju promjenjivati te se obveza izravnog učinka na njih ne primjenjuje. Međutim, ako su te odredbe bezuvjetne i dovoljno određene, smatramo da naručitelji u ovom periodu mogu primjenjivati i ove odredbe (ne moraju!), ali je kod njih od iznimnog značaja da ih jasno definiraju u dokumentaciji za nadmetanje kako bi gospodarski subjekti dobili sve podatke potrebne za izradu ponude.

Nažalost, jezik direktiva vrlo je kompleksan pa često nije jednostavno uvidjeti što je obavezno, a što naručitelj može primijeniti (vidi primjer o razdjeli ugovora na grupe).   

Također, dio odredbi je opcionalan za države članice kojima im se daje izbor da nešto propišu ili ne nacionalnim zakonodavstvom. Primjer takve odredbe je čl. 26. st. 5. druga rečenica.

"Ako se ugovor dodjeljuje na temelju ograničenog postupka ili natjecateljskog postupka uz pregovore, države članice mogu odrediti, neovisno o prvom podstavku ovog stavka, da decentralizirani javni naručitelji ili njihove određene kategorije mogu objaviti poziv na nadmetanje u obliku prethodne informacijske obavijesti u skladu s člankom 48. stavkom 2."

S obzirom da Hrvatska kao država članica još nije donijela zakon iz kojeg bi bilo vidljivo je li navedena opcija primjenjiva na nacionalnoj razini ili ne, naručitelji je u ovoj fazi ne mogu izravno primjenjivati.